18. listopada 2017. by admin
Vjernici Crkve trenutačno prolaze kroz najzahtjevnije i stresnije vrijeme. 2000-godišnje učenje Isusa i njegove Crkve ugroženo je izjavama u osmom poglavlju Amoris Laetitia i neuspjehom pape Franje da ispravi heretične stavove protiv braka, Euharistije i seksualnog morala od strane članova hijerarhije i svećenika.
Nedavni odgovor na ovu krizu u Crkvi bio je pod utjecajem djela sv. Pavla kada je ispravio svetoga Petra, prvoga papu kojeg je izabrao Krist.
“Ali kad je Petar došao u Antiohiju, pred svima sam mu se usprotivio jer je ono što je učinio zasluživalo osudu.” – Galaćanima 2,11.
Papa Franjo također je dobio formalnu ispravku u kojoj se optužuje za propagiranje sedam hereza o braku, moralnom životu i prijemu Sakramenata.
Amoris Laetitia je široko kritizirana kao opasnost za Katoličku vjeru. Papa Franjo, čija je glavna odgovornost obraniti i prosljeđivati istine vjere, ignorirao je zahtjeve kardinala za pojašnjenjem svojih najviše zbunjujućih i kontroverznih odjeljaka.
U Amoris Laetitia, u članku 303, papa Franjo također je optužen za djelotvorno uskraćivanje postojanja moralnih apsolutnosti:
“Ipak, savjest može učiniti više od priznavanja da određena situacija ne odgovara objektivno sveukupnim zahtjevima Evanđelja. Ona također može iskreno i pošteno priznati ono što je za sada najveći odgovor koji se može dati Bogu i zaključiti s određenom moralnom sigurnošću da je to ono što Bog sam traži usred konkretne složenosti svojih ograničenja, iako ne u potpunosti objektivni ideal”.
Iz psihološke perspektive, Amoris Laetitia također predstavlja ozbiljnu prijetnju zdravlju i stabilnosti braka, Katoličkog obiteljskog života i djece. Razlog tome je što 8. poglavlje podržava i zagovara sebičnost i narcisoidno razmišljanje koji su vodeći neprijatelji psihološkog zdravlja, a time i stabilnih i snažnih brakova.
Radili smo s mnogim prethodno zdravim i sretnim Katoličkim brakovima i obiteljima koje su potkopane i uništene pod utjecajem supružnika koji se odao epidemiji narcisizma.
Sebičnost je također temelj situacijske etike koja se sada čini da je potaknuta određenim odlomcima Amoris Laetitia.
Narcisoidno razmišljanje također je ozbiljno naštetilo svećenstvu tijekom posljednjih 50 godina i odigralo veliku ulogu u krizi Crkve. Nijedan odrasli muškarac ne bi seksualno zlostavljao muškarce u adolescenciji, primarne žrtve krize, osim ako sebično vjeruje da ima pravo koristiti druge kao seksualne objekte.
Sv. Ivan Pavao II. pisao je o ozbiljnim opasnostima sebičnosti za brak u Ljubavi i odgovornosti:
“Jer ljubav može preživjeti samo kao jedinstvo u kojem se zrelo “mi” očituje; neće preživjeti kao aranžman dvaju sebičnih ljudi” (Ljubav i odgovornost, 2013, str 71).
Akcije protiv Instituta sv. Ivana Pavla II.
Ozbiljne zabrinutosti znatno su se povećale akcijama pape Franje vezano za raspuštanje temeljnih načela Instituta za studije o braku i obitelji Ivana Pavla II. te mijenjanjem njegove osnovne misije. Odsad će Institut prvenstveno promovirati vrlo kontroverzna učenja koja se nalaze u Amoris Laetitia, a ne provoditi jasno i nedvosmisleno poučavanje o braku, obitelji, ljudskoj osobi i seksualnosti Ivana Pavla II.
Kao psihijatar koji je stručnjak u liječenju bračnih i obiteljskih sukoba tijekom proteklih 40 godina, svjedočio sam golemim prednostima provedbe pionirskog i potrebnog pisanja i podučavanja Ivana Pavla II. Također sam poučavao o njihovoj ulozi u shvaćanju katoličkog braka i jačanju brakova i obitelji u brojnim javnim nastupima i kao profesor na Institutu Ivana Pavla II. u Washingtonu, u SAD-u.
Ovaj članak identificira vitalnu psihološku važnost Familiarisa Consortio, Magna Carte Svetog Ivana Pavla II. za Katoličke obitelji, u suprotnosti s ozbiljnom prijetnjom osmog poglavlja koje Amoris Laetitia postavlja psihološkom zdravlju Katoličkih brakova, obitelji i kulturi. Preporuča da se temeljna načela Instituta za studije o braku i obitelji Ivana Pavla II. zadrže i ne zamjenjuju učenjem Amoris Letitia, dijelom, zbog zbunjenosti o braku i Euharistiji diljem svijeta, stvorenom osmim poglavljem AL. Još jedan ozbiljan razlog za ovu preporuku jest da AL potpuno izostavlja pastoralnu zabrinutost za milijune djece koja su godinama pogođena razvodima i nepravilnim zajednicama, kao što je kohabitacija.
Familiaris Consortio i Institut Ivana Pavla II.
Nakon Sinode o obitelji 1980. godine, papa Ivan Pavao II. Napisao je Familiaris Consortio, koji jasno i uvjerljivo prikazuje ono što je potrebno Katoličkim parovima i obiteljima u intenzivnoj borbi za zaštitu duhovnog i psihološkog zdravlja u Katoličkom domu i kulturi.
Papa Ivan Pavao II. osnovao je 1981. godine u Rimu Institut za studije o braku i obitelji Ivan Pavao II. Gruba stvarnost je da će on na dan osnivanja tog Instituta biti ustrijeljen te je čudesno izbjegao smrt. Ovaj događaj nas ne bi trebao iznenaditi sada, s obzirom na intenzivne kontroverze i zbunjenost koja se nedavno razvila u Crkvi i kulturi o istini o braku, obitelji, seksualnosti i Euharistiji.
Nedavni dramatični potez pape Franje kojim radikalno mijenja ovaj međunarodno poštovani Institut kako bi se prvenstveno usredotočio na njegov zbunjujući i psihički opasni dokument Amoris Laetitia, pogodio je mnoge katolike kao ponovni napad na ostavštinu Svetog Ivana Pavla II. u pogledu braka i obiteljskog života.
Službena internetska stranica njemačkih katoličkih biskupa proslavila je Papino rastakanje Instituta za studije o braku i obitelji Ivana Pavao II., “uporišta otpora prema Franjinu programu milosrđa”, i njegovu zamjenu novim “think tankom za Amoris Laetitia”.
Zapravo, spisi Ivana Pavla II. nude pristup velikoj Milosti Gospodinovoj jer predstavljaju istinu supružnicima, djeci i kulturi o ljudskoj seksualnosti, braku, mladeži i obiteljskom životu.
Kardinal Caffarra
Pokojni kardinal Carlo Caffarra, koji je bio predsjednik-osnivač papinskog Instituta za studije o braku i obitelji Ivana Pavla II. i jedan od četvorice kardinala koji su podnijeli dubiu tražeći pojašnjenje Amoris Laetitia, u svom se obraćanju diplomantima 2016. godine na Washingtonskoj sjednici Papinskog instituta za studije o braku i obitelji, Ivana Pavla II., osvrnuo na viziju pape Ivana Pavla II. o osnivanju Instituta:
Ideja da robusna doktrina nije imala temeljni značaj za pastoralno služenje bila je potpuno strana Papi. Naprotiv, on nije smatrao da je pastoralna skrb bila moguća, osim ako nije “govorila istinu” doktrine. Ef 4, 15.
Dakle, istraživanje o zasnivanju braka i obitelji, povratak na Početak, bio je zadatak Instituta. Iz toga proizlaze dvije glavne karakteristike Instituta: snažna predanost u području antropologije i Kristocentrične misli.
Papa je bio duboko uvjeren da je kriza braka i obitelji bila u osnovi antropološka kriza: čovjek je izgubio svijest o sebi, istinu o tome da je osoba, tako da više nije shvaćao istinu braka.
Činjenica da njegova (Ivana Pavla II.) kateheza o ljudskoj ljubavi nije uzeta kao temelj za pastoralnu praksu o braku bio je glavni razlog ozbiljnih poteškoća sa Sinodama 2014. i 2015.
Za razliku od dvosmislenih i zbunjujućih elemenata u 8. poglavlju Amoris Laetitia, pisanje Ivana Pavla II. o braku i Euharistiju u Familiaris Consortio, br. 84, jasno je i vjerno Sakramentu braka, djece i Euharistije.
Napisao je:
Crkva potvrđuje svoju praksu koja se temelji na Svetom Pismu, da ne pripušta Euharistijskoj Pričesti razvedene osobe koje su se ponovno vjenčale. Nije im dopušten pristup zbog činjenice da njihovo stanje i životne prilike objektivno proturječe zajedništvu ljubavi između Krista i Crkve, što je označeno i pod utjecajem Euharistije. Osim toga, postoji još jedan poseban pastoralni razlog: kad bi ti ljudi bili primljeni u Euharistiju, vjernici bi bili dovedeni u pogrešku i zbunjenost u vezi s poučavanjem Crkve o nerazrješivosti braka.
Psihološko zdravlje katoličkih brakova i djece ovisi o jasnom razumijevanju prirode braka i seksualnosti kao što je opisao Sveti Ivan Pavao II. i Katekizam Katoličke crkve.
Parovi trebaju, više nego ikada, znanje sadržano u tim resursima da im rast u vrlinama i milosti pomaže otkriti i riješiti sukobe, štiti njihovu ljubav i time spašavaju svoju djecu od zala samosvijesti i razvoda.
Trenutno, osmo poglavlje Amoris Laetitia je zbunjujući magisterijski dokument, koji je psihološki štetan i opasan za Katoličke brakove i obitelji po mom profesionalnom mišljenju. On ne bi trebao biti osnova za podučavanje Instituta za studije o braku i obitelji Ivana Pavla II.
Zapravo, Amoris Laetitia potkopava briljantne, izrazito potrebne doprinose braku i obitelji Svetog Ivana Pavla II. u Familiaris Consortio i u njegovoj knjizi „Teologija tijela“.
http://hrvatskikrsnizavjet.com/psihijatar-amoris-laetitia-je-teska-prijetnja-obiteljima-ivan-pavao-ii-je-shvacao-zasto/