Hvaljen Isus i Marija! Dok Kristova Crkva napreduje prema svom Getsemaniju i Kalvariji, “bolnim časovima svog krvavog pročišćenja”, kako je puno puta kroz gotovo trideset godina Majka Božja znala govoriti don Stefanu Gobbiu, sve se više ljudi budi iz duhovnog drijemeža i otvara oči za stvarnost duhovne borbe koja se odvija oko nas i za nas i za naše vječno postojanje. Tako se negdje krajem ožujka na stranici https://abyssum.org/ koju vodi umirovljeni biskup biskupije Corpus Christi u Teksasu, mons. Rene Henry Gracida, pojavila zanimljiva studija koja činjenično dokazuje kanonsku nevaljanost zadnje konklave koja je na čelo Crkve dovela, do tada praktički nepoznatog, kardinala Bergoglia. Studija je djelo katoličkog novinara i istraživača Johna J. Arecige i na svojih nekoliko stranica baca novo svjetlo na neke već poznate činjenice o postojanju i djelovanju urotničke skupine tzv. “St. Gallen mafije”(tako ju je prozvao jedan od njenih članova kardinal Daneels)-koja je, koristeći se lobiranjem, a vjerojatno i drugim podmuklijim sredstvima do ostvarenja dovela najvažniju točku masonskog plana za uništenje Katoličke Crkve, a to je izbor antipape. Studiju ćemo prenijeti u osnovnim crtama, a molimo vas i potičemo da je dijelite i šaljete svećenicima i drugim posvećenim osobama s kojima je moguć razgovor o ovoj temi, jer njima su u danoj situaciji ove informacije najpotrebnije s obzirom da mnogi od njih vide da je Crkva napadnuta i podijeljena, ali o tome ne žele pričati jer ni sami nisu sigurni kako je do svega toga došlo.
K’o izgubljene ovce bijaše narod moj, pastiri ih zavedoše te zalutaše po brdima: moradoše s brda na brežuljke, zaboraviše gdje su im torovi. (Jeremija 50,6)
Zakonik kanonskog prava, Kan. 212 – § 3. Vjernici imaju pravo, dapače, katkada i dužnost, prema znanju, stručnosti i ugledu koji imaju, svetim pastirima očitovati svoje mišljenje o onome što je za dobrobit Crkve i to mišljenje, čuvajući cjelovitost vjere i ćudoređa i poštovanje prema pastirima, te pazeći na zajedničku korist i dostojanstvo osoba, priopćiti i drugim vjernicima.
13.03.2013. izbor kardinala Jorgea Maria Bergoglia za papu nedvojbeno je vrhunac neprekidnog modernističkog rovarenja i ova studija će potvrditi da je Bergogliov izbor nevaljan. Pio-Benediktinski Zakonik kanonskog prava iz 1917. kanon 160 jasno kaže da izbor Rimskog Prvosvećenika uređuje samo apostolska konstitucija.
“Tijek izbora Rimskog Prvosvećenika vodi se SAMO konstitucijom Pape Pia X Vacante Sede Apostolica iz prosinca 1904. ” Zakonik kanonskog prava iz 1983. godine potvrđuje ovo pravilo u kanonu 349: “Kardinali Svete Rimske Crkve sačinjavaju poseban kolegij koji osigurava izbor Rimskog Prvosvećenika ravnajući se normama posebnog nekanonskog zakonika tj. Apostolskom konstitucijom.”
22.02.1996. Njegova Svetost Ivan Pavao II izdaje Apostolsku konstituciju Universi Dominici Gregis koja obrađuje pitanja upražnjene Apostolske Stolice i izbora Rimskog Prvosvećenika. Tom konstitucijom Ivan Pavao II je ukinuo sve druge konstitucije i odredbe prijašnjih papa koje se tiču ovog predmeta i u isto vrijeme proglasio potpuno ništavnim i nevažećim bilo što učinjeno od bilo koje osobe, bez obzira na njen autoritet, bilo to svjesno ili nesvjesno, ako je u suprotnosti sa Universi Dominici Gregis. Stoga je i izbor kardinala Bergoglia-pape Franje-bio podložan Apostolskoj konstituciji Universi Dominici Gregis, crkvenom dokumentu izdanom u Rimu, na Trgu Svetog Petra, 22.02.1996. od Njegove Svetosti Pape, Ivana Pavla II. U proglasu tog dokumenta, papa Ivan Pavao II piše: “Stoga, nakon zrelog promišljanja i sljedeći primjer svojih prethodnika, nalažem i propisujem ove norme i neka se nitko ne usuđuje osporavati ovu Konstituciju niti bilo što u njoj sadržano, iz bilo kojeg razloga. Ova Konstitucija ima se potpuno obdržavati od svih, bez obzira na bilo kakve suprotne stavove, čak i ako su vrijedni posebnog spomena. Ovdje proglašavam ukinutima sve konstitucije i odredbe koje su o ovim pitanjima donijeli Rimski Prvosvećenici, te u isto vrijeme proglašavam potpuno ništavnim i nevažećim bilo što učinjeno od bilo koje osobe, bez obzira na njen autoritet, svjesno ili nesvjesno, što bi bilo u suprotnosti sa ovom Konstitucijom.”
Ovdje napominjem da Apostolska konstitucija nema referenci na poseban kanon, jer crkveno-pravno ona ima prednost pred kanonskim pravom. Stoga kanonsko pravo nije imalo nikakav utjecaj na ishod konklave i zato bi ubacivanje kanonskog prava u izbor kardinala Bergoglia, pape Franje, služilo samo da odvrati, zbuni i zasjeni jedini važeći kriterij: Universi Dominici Gregis.
Ovim su papinskim dokumentom jasno određene ovlasti kardinalskog zbora za vrijeme upražnjene papinske stolice:
“Za vrijeme upražnjene Apostolske Stolice, zakoni izdani od Rimskih Prvosvećenika ne mogu na nijedan način biti ispravljani ili mijenjani, niti im bilo što može biti dodano ili oduzeto, niti može biti dana dispenzacija od njih čak ni djelomično, a to se posebno odnosi na proceduru i tijek izbora Vrhovnog Svećenika. Štoviše, ako bi bilo što bilo učinjeno pa i pokušano protiv ove odredbe, ja svojim vrhovnim autoritetom proglašavam to ništavnim i nevažećim.” (Paragraf 4)
“Ako bi se pojavile sumnje po pitanju odredbi koje sadrži ova Konstitucija ili po pitanju načina njihove primjene, ja proglašavam da sav autoritet u prosuđivanju o ovim pitanjima pripada kardinalskom zboru, kojemu ja udjeljujem ovlaštenje u tumačenju svih dvojbi i spornih točaka. Također, utvrđujem da ukoliko se ukaže potreba za raspravom oko ovih ili sličnih pitanja, osim samog čina izbora, dovoljno je da se većina prisutnih kardinala složi u istom mišljenju.”(Paragraf 5) “Isto tako, ako bi se pojavio problem koji, po mišljenju većine okupljenih kardinala, ne može biti odgođen za kasnije, kardinalski zbor može postupati prema mišljenju većine.” (Paragraf 6)
Određivanje valjanosti papinskog izbora
Dakle, valjanost papinskog izbora ovisi o usklađenosti sa Universi Dominici Gregis, Apostolskom Konstitucijom o upražnjenosti Apostolske Stolice i izboru Rimskog Prvosvećenika. “Ako bi se izbor odvijao na način drugačiji negoli je propisano ovom Konstitucijom ili uvjeti ovdje propisani ne bi bili ispunjeni, izbor je upravo iz tog razloga ništavan i nevažeći, bez ikakve potrebe za pojašnjenjem stvari i posljedično nikakvo pravo ne pripada izabranome.” (Paragraf 76)
“Proglašavam da se rasporedba svega što prethodi izboru Rimskog Prvosvećenika kao i sam tijek izbora moraju u potpunosti ispoštovati, čak i ako je Apostolska stolica upražnjena kao rezultat odreknuća Vrhovnog Svećenika; sve u skladu s odredbama kanona 333 točka 2. Zakonika kanonskog prava, kao i kanona 44 točka 2. Kanona istočnih crkava (Paragraf 77). Dakle, kako se može iščitati, nema nikakve potrebe za ničijom dodatnom prosudbom, uključujući učiteljstvo i kardinalski zbor. To je ujedno i logika i kritička ideja. Bilo bi potpuno nelogično iznositi dokaze o nevaljanosti papinskog izbora nevaljano izabranom papi ili njegovim suradnicima. Zaključak: sve što je potrebno je da odgovoran pojedinac ili više njih iziđe s dokazima da se izbor pape odvijao na način drugačiji negoli je propisano u Universi Dominici Gregis. Ovo se odnosi i na laički dio Crkve. Ključni dio Universi Dominici Gregis, paragraf 76, kaže: “…i posljedično nikavo pravo ne pripada izabranome.” Iz toga proizlazi da nevaljano izabran papa ne govori nepogrešivo o pitanjima vjere i Crkvenog Nauka, ne može sazivati Crkvene Koncile, Sinode itd., ne može određivati, imenovati, posvećivati biskupe, nadbiskupe i kardinale, ne može pravomoćno reorganizirati i restrukturirati Rimsku Rotu itd. Iz istog se paragrafa također izvlači i zaključak da je nebitno jesu li prošle minute, sati, dani, mjeseci, godine ili čak desetljeća od nevaljanog izbora – on je svakako nevaljan – ako je tekao drugačije nego je propisano u Universi Dominici Gregis.
Dolazimo do paragrafa 79. Apostolske konstitucije pape Ivana Pavla II ‘Universi Dominici Gregis’, kojom je reguliran i zaštićen izbor Kristovog Namjesnika na Zemlji. “Također zabranjujem bilo kome, čak ako se radi i o kardinalu, da za vrijeme dok je papa živ i bez konzultacije s njim, pravi planove u vezi njegova nasljednika, obećava glasove ili na privatnim okupljanjima donosi odluke koje bi išle u ovom smjeru.” Nedvojbeno, ovdje je na pristojan način rečeno “ne pravi urote s drugima”, kad je riječ o izboru papinog nasljednika. Paragraf 80 nastavlja: “Isto tako, želim potvrditi i odredbe koje su izdali moji prethodnici, a koje za cilj imaju isključiti vanjska uplitanja u izbor Vrhovnog Svećenika… Namjera mi je ovim zabranama obuhvatiti sve moguće oblike uplitanja, protivljenja ili sugestije, svjetovne vlasti bilo kojeg stupnja ili poretka, te drugih pojedinaca ili grupa koje bi možda pokušale izvršiti utjecaj na izbor Pape.”
Paragraf 81: “Kardinali elektori imaju se nadalje suzdržati od svakog oblika paktiranja, dogovora, obećavanja ili bilo kakvog drugog priklanjanja koje bi ih moglo obvezati da daju ili ne daju svoj glas osobi ili osobama. Ako bi do toga ipak došlo, čak i pod zakletvom, proglašavam da je takvo opredjeljenje ništavno i nevažeće i nitko nije obavezan izvršiti ga. Namjera mi međutim nije, zabraniti razmjenu mišljenja za vrijeme upražnjene Stolice.” Paragraf 83: “S istom ustrajnošću koju su pokazivali i moji prethodnici, iskreno potičem kardinale elektore, da se u izboru Pape, ne dopuste voditi prijateljstvom ili averzijom tj. da ne padnu pod utjecaj naklonosti ili osobnog prijateljstva prema nikome, te da ne dopuste uplitanje osoba na vlasti, interesnih skupina, mass medija, sile ili straha od gubitka popularnosti.”
St. Gallen mafija
Posljednjih dana, tjedana i mjeseci, na površinu su isplivale optužbe da je tijekom izbora kardinala Jorgea Maria Bergoglia – pape Franje došlo do povrede normi iz Universi Dominici Gregis, konkretno iz 2.dijela, 4.poglavlja, paragrafi 78-86. Prvi dokumentirani dokaz za to imamo u autoriziranoj biografiji kardinala Godfrieda Daneelsa koja je izašla 1.10.2015. U članku koji je objavljen 23.09. iste godine, Karim Schelkens ko – autor Daneelsove biografije izjavljuje:”Bergogliov izbor pripremljen je bez sumnje u Sankt Gallenu (gradić u Švicarskoj gdje su se urotnici prvi put sastali) …Očito su na privatnim sastancima Sankt Gallen grupe i drugih koji su u to bili uključeni, za života pape Benedikta XVI i bez konzultacija s njim, napravljeni planovi za izbor njegova nasljednika upravo protivno Universi Dominici Gregis, paragrafu 79. Također je očito da je na privatnim sastancima Sankt Gallen grupe i drugih uključenih, smišljena zavjera da se individualno i grupno izvrši utjecaj na članove kardinalskog zbora kako bi kardinal Jorge Mario Bergoglio bio izabran za papu – protivno Universi Dominici Gregis, paragrafu 80. Prekršen je i paragraf 81 koji zabranjuje paktiranje, dogovaranje, obećavanje ili druga unaprijed donesena opredjeljenja, koja bi ih obvezala da svoj glas daju određenom kandidatu, u ovom slučaju kardinalu Bergogliu-sadašnjem papi Franji. 24.09.2015. otac John Zuhlsdorf u članku na portalu National Catholic Register, komentirajući biografiju kardinala Daneelsa piše da kardinal u svojoj knjizi zapravo priznaje postojanje “mafia cluba” koji je posudio ime St. Gallen, a koji je osnovan s ciljem pokretanja drastičnih reformi u Crkvi koje bi je “učinile modernijom” i kojom bi upravljao kardinal Bergoglio.
25.09.2015. i portal LifeSite News donosi članak o izlasku autorizirane biografije kardinala Daneelsa u kojoj on priznaje da je dio kleričke “mafije” koja je izrežirala Franjin izbor. U članku se navodi kako sam kardinal Godfried Daneels, javno i uz popriličnu dozu humora priznaje kako je bio redoviti član tajne interesne skupine crkvenih osoba koja se sastajala u švicarskom gradiću Sankt Gallenu. U članku se dalje navode izjave kardinala Daneelsa da su se članovi St. Gallen grupe službeno i diskretno nazvali “mafija” i da su si za cilj postavili zaustavljanje rastućeg utjecaja kardinala Ratzingera pod pontifikatom Ivana Pavla II. Citat iz članka: “Izbor kardinala Bergoglia bez sumnje je bio pripremljen u Sankt Gallenu i glavne točke programa kojeg sada provodi papa Franjo iste su one o kojima su kardinal Daneels i društvo raspravljali pred više od deset godina. Početkom 2000. kada se počeo nazirati kraj pontifikata Ivana Pavla II, strateški su sagledali sve što bi se moglo dogoditi u Crkvi nakon njega. Kada im se pridružio kardinal Silvestrini dobili su više taktički i strateški karakter.”
Sve ove aktivnosti predstavljaju očito i nedvojbeno kršenje normi iz Apostolske Konstitucije Universi Dominici Gregis Svetog Ivana Pavla II kojom se regulira tijek izbora Rimskog Prvosvećenika i ovlasti kardinalskog zbora prije i za vrijeme konklava. Ponavljamo, grubo su prekršene norme od 76. do 83. paragrafa, koje zabranjuju paktiranje, lobiranje, urote, bilo kakve vanjske utjecaje itd. Posljedično, izbor koji nije u skladu s Universi Dominici Gregis nevaljan je i ništavan i nikakvo pravo ne pripada izabranome, čak i ako se nepravilnosti otkriju u budućnosti.
29.09.2015. LifeSite News je izvijestio i o tzv. “koncilu u sjeni” (shadow council) koji se sastao 25.05. iste godine na Sveučilištu Gregoriana u Rimu, a kojem su prisustvovali biskupi iz njemačkih, švicarskih i francuskih biskupskih konferencija, a na kojemu se raspravljalo u uvođenju modernističkih promjena u “pastoralnoj praksi” po pitanju Pričesti za rastavljene i ponovno vjenčane, kao i prihvaćanju katolika koji žive u “stabilnim” istospolnim vezama. U listopadu iste godine na Sinodi o obitelji raspravljalo se o ovim pitanjima na poticaj pape Franje, a katastrofalne posljedice svega na vidjelo izlaze upravo ovih dana. Lifesite je u ovom članku spomenuo biografiju kardinala Daneelsa u kojoj on spominje upravo “koncil u sjeni.” Švicarski biskupi također su priznali postojanje St.Gallen mafije. Iz svega navedenog imamo dovoljno dokaza za postojanje urotničke skupine, štoviše i urote protiv pape Benedikta XVI, koja je bez njegovog znanja i za njegovog života isplanirala izbor njegovog nasljednika čime je izbor kardinala Bergoglia za papu kanonski nevaljan, a sve njegove odluke, imenovanja, dekreti itd. ništavni.
https://abyssum.org/2017/03/27/election-of-francis-pursuant-to-universi-dominci-gregis/